konteksti u kojima delujemo

Glavni neprijatelj je u nama (razmišljanja o žrtvama i logorima)

Glavni neprijatelj je u nama (razmišljanja o žrtvama i logorima)

O Drugom svetskom ratu smo učili u školama, gledali smo filmove, čitali knjige. Očekujemo da postoji neki konsenzus bar o osnovnom, o Holokaustu, o tome da se za vreme Drugog svetskog rata stradalo, da je vladao fašizam a strahote u vidu uništavanja u svakom smislu se (uglavnom) ne dovode u pitanje. Međutim, ako se možemo složiti oko toga, zašto se ne sećamo na adekvatan način, na način da se sećamo žrtava i obeležavamo mesta njihovog stradanja?

Ponovo na raskrsnici

Ponovo na raskrsnici

Iz godišnjeg izvještaja 2018, konteksti u kojima djelujemo: Kome ba da se mi prilagođavamo (o Bosni i Hercegovini), Subjektivni doživljaj (o Crnoj Gori), Nositelji europskih vrijednosti (o Hrvatskoj), Çka (s’)kemi mësuar nga fqinjët – Situacija je (ponovo) napeta (Kosovo), Ponovo na raskrsnici (Makedonija), Stari ljudi bi rekli “Ko visoko leti, nisko pada” (Srbija)

Sve se već desilo? (kontekst 2017.)

Sve se već desilo? (kontekst 2017.)

Da li se sve to već desilo? (o Kosovu)
Izdajnička klika : Izjava za javnost Organizacije ratnih veterana (OVL) Oslobodilačke vojske Kosova (UÇK) – Ko je kriv? (o Kosovu)
Rubikon sa stotinama rukavaca (o Bosni i Hercegovini)
Olujne godine nisu iza nas, one tek dolaze (o Hrvatskoj)
I vuk sit i ovce na broju (o Srbiji)
Çka tash? / Šta sada? (o Makedoniji)