razmišljanja

Glavni neprijatelj je u nama (razmišljanja o žrtvama i logorima)

Glavni neprijatelj je u nama (razmišljanja o žrtvama i logorima)

O Drugom svetskom ratu smo učili u školama, gledali smo filmove, čitali knjige. Očekujemo da postoji neki konsenzus bar o osnovnom, o Holokaustu, o tome da se za vreme Drugog svetskog rata stradalo, da je vladao fašizam a strahote u vidu uništavanja u svakom smislu se (uglavnom) ne dovode u pitanje. Međutim, ako se možemo složiti oko toga, zašto se ne sećamo na adekvatan način, na način da se sećamo žrtava i obeležavamo mesta njihovog stradanja?

Ponovo na raskrsnici

Ponovo na raskrsnici

Iz godišnjeg izvještaja 2018, konteksti u kojima djelujemo: Kome ba da se mi prilagođavamo (o Bosni i Hercegovini), Subjektivni doživljaj (o Crnoj Gori), Nositelji europskih vrijednosti (o Hrvatskoj), Çka (s’)kemi mësuar nga fqinjët – Situacija je (ponovo) napeta (Kosovo), Ponovo na raskrsnici (Makedonija), Stari ljudi bi rekli “Ko visoko leti, nisko pada” (Srbija)

Boje i nijanse pomirenja

Boje i nijanse pomirenja

Kao pobednik, pripadnik većine, žrtva dotadašnjeg sistema – odabrao je najteži put ka pomirenju – odustajanje od osvete. Tako je postao simbol uporne borbe za slobodu, borbe koje nikada nije hteo da se odrekne, jer sloboda je iznad svega.